 |
 |
 |
 |
 |
||
| Godina XXV Broj 294,
Sarajevo, rujan 2007. |
||
 |
||
|
| Specijalno izdanje |
 |
| Poseban prilog |
 |
| Izdvajamo |
 |
| Framafest |
 |
 |
 |
|
 |
|
|
 |
|
Crkva između države i društva |
|
Piše: Željko TANJIĆ Za promišljanje o Crkvi nudi se mnoštvo različitih pristupa koje je ponekad teško međusobno povezati i usuglasiti. Svako bavljenje Crkvom može lako dovesti u situaciju da se usredotočimo posebice na nju, zaboravljajući pri tome da Crkva svoj teološki smisao nalazi samo u odnosu na siromašne i kroz njih cijelom stvorenju obećano i u Isusu Kristu već prisutno kraljevstvo Božje. |
Crkva u umoru |
Piše: Ivan ŠARČEVIĆ Katoličku crkvu u BiH povrh svega karakteriziraju nevolje rata, progona i iseljenja mnogih katolika. Opustjele su mnoge župe. U nekima je ostao ili se vratio mali broj starijih. U gotovo svima žive i rade svećenici čija prisutnost daje sigurnost i budi nadu. No, osobito mlađi svećenici u pustim župama teško pronalaze smisao djelovanja, jer treba mnogo duhovne snage ne samo da iznova izgrade porušeno nego da se uopće opstane u bezperspektivnosti povratka, s ratnim traumama, poteškoćama pomirenja s pripadnicima drugih vjera, te u zemlji čiji je organizacijski okvir još uvijek prostor isključivosti, straha i neslobode. |
Isus i Zebedejevi sinovi |
Piše: Božo LUJIĆ U Evanđeljima se često spominju Zebedejevi sinovi kao članovi dvanaestorice apostola. Tko su bili Zebedejevi sinovi i koja je njihova posebnost s obzirom na ostale? Ima li išta poučno u njihovu primjeru života i djelovanja što bi nam pomoglo u drukčijem iščitavanju Isusove poruke o Božjem kraljevstvu, a to onda znači i poruke nama u ovome vremenu? Tko su Zebedejevi sinovi? Zebedejevi su sinovi bili Ivan i Jakov Stariji jer je Zebedej (Mk 1,20) bio njihov otac (Mt 4,21), a Saloma, kao jedna od prisutnih pod Isusovim križem (Mt 27,56), njihova majka. |
Osuđeni na sebe |
Piše: Ivan LOVRENOVIĆ Kada ljudi u Bosni, osobito u Sarajevu i u drugim urbanijim sredinama, izražavaju ogorčenje prema ratu i gađenje prema njegovim političkim posljedicama, osobito misleći na nacionalizam i današnje oštre nacionalne i vjerske granice, često to izražavaju kao nostalgični vapaj za nekadašnjim „dobrim vremenima“: Eh, kako smo nekada lijepo živjeli zajedno: nije se znalo tko je koje vjere i nacije, niti se za to pitalo!... |
|
Fra Petar JELEČ, povjesničar |
Razgovarao: Darko RUBČIĆ Fra Petar Jeleč (1974) profesor je povijesti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. U studenom prošle godine obranio je na Papinskom sveučilištu Gregoriana (Rim) doktorsku disertaciju na temu Katolička crkva u Bosni i Hercegovini i Nezavisna država Hrvatska (1941-1945). Za našu reviju kritički govori o ulozi i odnosu Katoličke crkve i unutar nje posebice bosanskih franjevaca prema vlasti i zločinima počinjenim za vrijeme NDH, te o stalnoj i sveprisutnoj napasti mitologizacije i manipulacije činjenicama i žrtvama u slučajevima Jasenovac – Bleiburg. |
Tri crkve bihaćke |
Piše: Miljenko PETRIČEVIĆ Na obalama rijeke Une smjestio se grad Bihać u kojemu postoje tri crkve sv. Ante. Prva iz 13. stoljeća pretvorena je u džamiju, druga je porušena i od nje je ostao samo toranj, a treća je današnja župna crkva. |
Korov umjesto žita |
Piše: Boris DIVKOVIĆ Nedjelja je, popodne. Pred župnim uredom u Svilaju susrećemo staricu u crnini koja nas dočekuje znatiželjnim pogledom. Na upit gdje je župnik, fra Filip Karadža, ona reče, uz blagi osmijeh, ne skrivajući radost, da je najvjerojatnije otišao u Gornji Svilaj na neki turnir gdje djeca ganjaju loptu. Zahvalivši joj na srdačnom dočeku, krećemo onamo. Nakon kraće vožnje, osluškujući graju djece, uspijevamo pronaći mjesto događaja. Nekoliko posjetitelja, prase na ražnju, djeca koja se grčevito bore da dođu do trofeja, na prvi pogled – nesvakidašnji događaj za Svilaj. Iako su se prijavile samo dvije ekipe od prošlogodišnjih deset, oduševljenja i radosti nije nedostajalo. Samo da je malo više djece. |
Mi izlazimo iz feudalnog modela Crkve, ali ga, nažalost, pretvaramo u još gori birokratski model koji je lišen bilo kakve osobne dimenzije. Ta se neosobnost iskazuje u odnosu biskupa i klera, u odnosu klera i laika i onemogućava prihvaćanje činjenice da smo svi, u skladu sa svojim pozivom i dostojanstvom, pozvani na suradnju u navještaju i izgradnji kraljevstva Božjeg
Svi ljudi koji se javno pokazuju uvijek su u kušnji da se pretvore u svoju ulogu, a duhovne osobe u ulogu savršenih, gotovo nadljudi, da dokazuju da vrijede više nego što vrijede, da se uvijek precjenjuju…
Za mnoge je služenje kao žrtvovanje za druge, neshvatljivo, a onda i neprihvatljivo
Nema sumnje, način na koji smo prije bili različiti, bio je drukčiji: ljepši i ljudskiji. Dopuštao je da jedni druge vidimo kao ljude, nije nas tjerao da, bdijući nad svojom različitošću, budemo osuđeni na sebe, sami sa sobom
Teško je davati neke opće sudove o političkoj orijentaciji Katoličke crkve za vrijeme Drugog svjetskog rata jer je situacija doista varirala od biskupije do biskupije. Ne treba nikome biti sudac, jer su to zaista bila vremena totalne konfuzije i rasula
Hrvati i katolici, unatoč svim problemima s kojima se susreću, žele ostati i živjeti u svom gradu na Uni. Priželjkuju, vjerujemo kao i drugi građani Bihaća, više posla, bolje zdravstvo i školstvo
Treba samo srcem zavoljeti svoj kraj, svoju vjeru, vratiti se i s vjerom u Božji blagoslov zasukati rukave
|
|
||
|
Edukativni film |
||
|
||
|
||
