Studij nije sam sebi svrha, nego put da se čovjek osposobi za rad u nekom zanimanju, kojim će osiguravati sebi i svojoj obitelji sredstva za život, ali i pronalaziti vlastito zadovoljstvo i ostvarenje

Piše: Dražana RADMAN

Svakodnevno se čovjek nalazi pred izborom: biti ili imati, djelovati dobro ili djelovati loše, nadati se ili očajavati, ljubiti ili mrziti… Rijetko netko izabere nešto jednom zauvijek, jer samo smo ljudi. Međutim, postoji jedan izbor koji bitno određuje našu budućnost i koji, u određenoj životnoj dobi, zahtijeva od nas puno promišljanja, istraživanja, rada i čvrste odluke. Riječ je o izboru zvanja.

Iscrpnije...

I današnje ljude, osobito mlade koji traže svoj životni put, Isus usred buke mnogih glasova i ponuda, zove i kaže: Ne boj se! Pođi za mnom!

Piše: Miro JELEČEVIĆ

Kad se govori o planiranju budućnosti mladih ljudi, kad se oni nađu na raskršću svojih putova i na mjestima životnih odluka, često se govori o izboru profesije. Ona se odnosi na čovjekovo bavljenje nečim vanjskim, nekim poslom, predmetima i stvarima te zahtijeva njegovo stručno znanje i snalaženje u poslu. Danas su u modi profesionalci, ljudi koji s lakoćom obavljaju svoj posao, koji o njemu sve znaju i u svakom se problemu poput mačke dočekuju na noge. Profesionalac je sam svoj majstor. No, uz profesiju moramo govoriti i o zvanju kao nečem što ne podrazumijeva jedino izvrsnu stručnost.

Iscrpnije...

U Isusovu djelovanju i propovijedanju vidimo Boga koji je nevjerojatan u svom bezuvjetnom praštanju, u svojoj neograničenoj dobroti i u svojoj neshvatljivoj ljubavi

Piše: Božo LUJIĆ

Odnos Ivana Krstitelja i Isusa nije lako odrediti. Puno toga ih povezuje i puno toga ih rastavlja. Vrijeme njihova života jednim se dijelom preklapa. Njih dvojica se na zanimljiv način dovode u rodbinsku vezu. Njihova poruka počinje na sličan način – zahtjevom za obraćenjem. Ivan susreće Isusa i daje svjedočanstvo o njemu. Pošto je Ivan bio uhićen, šalje svoje učenike Isusu da ga pitaju tko je on? Nije lako dokučiti razloge zbog čega Ivan stoji na početku Isusova djelovanja. Isus je mogao jednako tako dobro početi sa svojom javnom djelatnošću i bez Ivana. Nije lako shvatiti zbog čega se Isus zaputio iz Galileje u Judeju Ivanu da ga krsti kad nije niti grešnik, a niti je Ivanov učenik.

Iscrpnije...

Unatoč širokoj ponudi različitih zanimanja, čovjek sve više gubi mogućnost izbora, sve teže donosi odluke i one su sve nestalnije

Piše: Drago BOJIĆ

Već u vrijeme djetinjstva, označenog bezbrižnošću i igrom, u dječji se svijet uvlači misao o budućem zanimanju, s onoliko varijacija koliko dječja mašta može proizvesti odgovora na pitanje – što ćeš biti kad odrasteš? Pitanje se s godinama uozbiljuje i konkretizira, mašta i želje ustupaju pred stvarnošću, a vrijeme i okolica nagone na prvo odlučivanje – iz mnoštva različitih zanimanja valja izabrati jedno. Pogrešan izbor uzrok je kasnijem nezadovoljstvu i frustracijama. Svijet je prepun smrknutih i nesretnih lica, a i sami ponekad statiramo u toj neveseloj koreografiji lica i pogleda.

Iscrpnije...

Trebat će vremena da prepadački mehanizmi budu zamijenjeni mehanizmima razuma, mehanizmima racionalnog ponašanja. Treba ići na ovo pravilo: sve što može biti lokalno, neka bude lokalno. A centralizirati samo ono što mora biti centralizirano

Razgovarao i snimio: Franjo NINIĆ

Akademik, prof. dr. Božidar Matić, rodio se 1937. u Bogatiću, u Srbiji, gdje mu je otac službovao. Osnovnu i srednju školu završio je u Visokom, a diplomirao je u Zagrebu na Elektrotehničkom fakultetu. Postdiplomski studij završio u Beogradu, a kao znanstveni istraživač boravio je neko vrijeme u Moskvi. Od 1963. predaje na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a od 1981. do 1985. rektor je toga Univerziteta. Angažiran je u Energoinvestu kao njegov potpredsjednik za istraživanje i razvoj, a kasnije i predsjednik.

Iscrpnije...

Sijedi fratar čita, prebire po pamćenju i zapiše ponešto, raduje se i nama i povratnicima; raduje se životu i zahvaljuje Bogu

Piše: Ivan ŠARČEVIĆ

Uzašašće je. Fra Zoran vozi u Vukanoviće, u rodnu župu, na uzvisini od tisuću metara. Priroda živnula. Proljeće. Prostori nepregledni. Nekada nas je bilo, naša su imanja i do zavidovićke općine, govori, a sada... Od prijeratnih preko tisuću i pol župljana sad nas je tek nešto više od dvjesto.
Ljudi na misi. Ima nešto i mladih. Pričaju o svom žilavom opstojanju i radinosti, o šargiji i pjesmi, još od onih vremena kad su ih, po predaji, Turci protjerali iz Doboja, dijela današnjega Kaknja. Tih dobojlija – Filipovića, Tunjića, Pejanovića, Malbašića, Brkića, Marijanovića, Maroša, Mađara, Jakovića, Jelaščića i drugih – sve je manje u zavičaju, sve više rasutih posvuda.

Iscrpnije...

Ko nije spreman da doživi Vukovar i Srebrenicu kao dio svoje lične tragedije, ko u svakoj žrtvi ne vidi po jednu propast svijeta, kako reče jedan crnogorski pjesnički lirik (Aleksandar Ivanović), taj nije dostojan Hrista i njegova je vjera praznovjerje ili nevjera

Razgovarao i snimio: Ivan ŠARČEVIĆ

Mitropolit ponovno uspostavljene Crnogorske Pravoslavne Crkve (CPC) – dokinute 1920. uredbom regenta Aleksandra Karađorđevića – Mihailo (Miraš Dedaić) rodio se 1938. Teologiju je studirao u Beogradu, Rimu i Moskvi. Rukopoložen je za episkopa 1993. u Sofiji od bugarskog patrijarha Pimena. Osporavanje od nekih Pravoslavnih crkava, među kojima najviše Srpske i Ruske, da je Crnogorska crkva nekanonska te da je i on sam nekanonski vladika, mitropolit Mihailo smatra političkim a ne kanonskim, dogmatskim pitanjem.

Iscrpnije...

Brajkovići su paradigma aktualne situacije bosanskohercegovačkih Hrvata. Na razmeđu dvaju centara, na lomu između Bosne i Herceg-Bosne, iseljeni, preživjeli dugu povijest traženja i nesnalaženja, a opet ostali, uz vjeru i molitvu, uz grobove i svoje crkve, čuvari onoga najboljega što ima ovaj prostor i zemlja

Piše: Franjo NINIĆ

Spremajući se pisati o povratku u župu Brajkovići, došao sam do rukopisa knjige o zboru Pontanima, koja bi uskoro trebala ugledati svjetlo dana. U toj knjizi fra Ivo Marković, rodom iz sela Šušanj, koje pripada ovoj župi, pripovijeda iskustvo svoga života i odluke za plemeniti rad na polju praštanja i pomirenja: Došao je taj tragični trenutak, 8. lipnja 1993. godine, kada sam dobio vijest da je u napadu bosanske armije, koja je tada bila jaka u Zenici, ubijen moj tata. Ne samo on, nego su ubijeni moji rođaci, razrušeno moje selo, moja župa, moje rodno mjesto. To je bio nevjerojatan šok za mene.

Iscrpnije...