 |
 |
 |
 |
 |
||
| Godina XXV Broj 287,
Sarajevo, veljača 2007. |
||
 |
||
|
| Poseban prilog |
 |
| Izdvajamo |
 |
 |
 |
|
 |
|
|
 |
|
Jasenovac nije mit |
|
Na prosinačkom suncu Jasenovac ne djeluje stravično. Niz kućica pri istočnom kraju romantičnog Lonjskog polja, blizu Krapja, sela nadaleko poznatog po rodama, koje ovdje svakog proljeća obnavljaju sliku jedne idealne Hrvatske, uz pjesmu Matoševih tîca, kosáca i zvóna. Tko bi mogao pretpostaviti da su se u ovom idiličnom kraju, prije nešto više od šest desetljeća, događali masovni zločini što su i danas nakazan ožiljak na licu Hrvatske? Jer upravo u Krapju, te obližnjim Bročicama, ljeta 1941. godine ustaške vlasti počinju izgradnju prvih logora u jasenovačkom kompleksu. |
Saći nad Bleiburg... |
Piše: Ivan LOVRENOVIĆ U kući se nije izgovaralo „Bleiburg“; ta riječ u djetinjem iskustvu nije bila dio intimnoga, obiteljskog imaginarija, ona se pojavila mnogo kasnije, kao knjiško-publicistički unos i politički tabu. Druge su neke riječi bile kućne riječi-šifre: „Slovenija“, „povlačenje“, „Austrija“, katkad „Zidani Most“, tu i tamo „Maribor“, „Dravograd“. Odzvanjale su neutješno, tamni oreol oko zlokobnoga zvuka tih riječi u mome sluhu nije se izgubio nikada. Još jednu riječ iz geografije naučio sam prije škole, i zauvijek je zadržala ton posebne emocije: „Argentina“. |
Zlatno pravilo ponašanja |
Piše: Božo LUJIĆ U Matejevu (7,12) i Lukinu evanđelju (6,31) postoji izreka koju su bibličari nazvali zlatnim pravilom ponašanja. Time su, očito, htjeli istaknuti da pravilo, izneseno u ovim dvama evanđeljima i stavljeno u Isusova usta, toliko određuje ljudsko ponašanje da se u tom smislu može nazvati zlatnim pravilom. I u jednom i u drugom evanđelju pravilo je u biti isto, samo je kontekst u kojem se nalazi malo drukčiji. Različit. Matej povezuje zlatno pravilo uz bit Govora na gori, a to je ljubav prema Bogu i bližnjemu kao glavnu i jedinu zapovijed, dok je kod Luke zlatno pravilo vezano uz Božje ponašanje prema svijetu koje obiluje dobrotom i milosrđem. |
Potomci ustaša i partizana između Jasenovca i Bleiburga |
Piše: Srećko M. DŽAJA Knjigom Fašizam u svom vremenu (Der Faschismus in seiner Epoche) otvorio je 1963. godine njemački povjesničar Ernst Nolte (r. 1923) problem uspoređivanja fašističkih i komunističkih zločina tijekom 20. stoljeća tvrdeći da je staljinistički GULAG „logički i faktički prethodio“ hitlerovskom Auschwitzu, odnosno da su komunistički klasni zločini ne samo usporedivi s fašističkim rasnim zločinima nego da stoje u međusobnoj uzročno-posljedičnoj svezi, što bi imalo značiti da su fašisti „učili“ od komunista. |
|
Bogdan Bogdanović - arhitekt |
Razgovarao i snimio: Drago BOJIĆ Bogdan Bogdanović (84), arhitekt i umjetnik, filozof grada i gradnje već godinama živi kao emigrant u Beču. Autor memorijalnog spomenika Kameni cvijet u Jasenovcu te mnogih drugih spomenika antifašizmu s područja bivše Jugoslavije; bivši gradonačelnik Beograda (1982-1986) našao se zbog javnog i oštrog kritiziranja Miloševićeve politike prema drugim narodima bivše države, velikosrpskog nacionalizma i razaranja hrvatskih i bosanskih gradova na udaru kritike Miloševićevog političkog režima. |
Održivi povratak ili obnova zavičajnosti |
Ovaj tekst trebao je izvještavati o povratku u Banju Luku koja je poslije brđanskih Pala postala glavnim gradom daytonske tvorevine zvane Republika Srpska. Međutim, u međuvremenu je (19. siječnja ove godine) u Odžaku održan jedan u nizu tzv. okruglih stolova pod ambicioznim naslovom Održivi povratak. Održan je u Odžaku, gradiću u Posavskoj županiji, gdje se, prema riječima tamošnjeg načelnika i jednoga od organizatora skupa, gosp. Luke Jurića, povratak zaista dogodio i to je mjesto koje zaista ima povratničko iskustvo. Želimo u ovom tekstu podvući nekoliko činjenica. |
Suočavanje s istinom o Jasenovcu dio je našeg puta prema raskajanju, da se zločin više nikada ne ponovi!
Zlatno pravilo pridonosi tomu da lakše podnosimo jedni druge, da mirnije živimo jedni uz druge, da bolje surađujemo jedni s drugima – i da na taj način učinkovitije izgrađujemo svijet koji će biti svijet za sve i koji će omogućiti da svatko u njemu nađe svoje mjesto!
Treba razvijati kulturu pamćenja, koje se ne sjeća samo svojih uspjeha, nego i svojih promašaja, kako bi ostalo trajno budno na izazove vremena!
Sanjam o svijetu bez spomenika
|
|
||
|
||
|
