 |
 |
 |
 |
 |
||
| Godina XXV Broj 286,
Sarajevo, siječanj 2007. |
||
 |
||
|
| Poseban prilog |
| Izdvajamo |
 |
 |
 |
|
 |
|
|
Razvoj katoličkog hrvatstva |
|
U dijelu hrvatskog svećenstva koje je na različite načine bilo povezano s Neodvisnom narodnom strankom potkraj 19. stoljeća počela je postupno sazrijevati ideja o organiziranju katoličkog pokreta koji bi mogao ne samo neutralizirati potencijalna žarišta snažnije sekularizacije hrvatskog društva, nego i pokušati spriječiti eventualni pokušaj provođenja crkveno-političke reforme po uzoru na onu koja je tijekom 1894. i 1895. bila provedena u Ugarskoj. |
Vrijeme novoga čovjeka |
Piše: Božo LUJIĆ Božić je otvorio novu perspektivu čovjeku: čovjek je na nov način potvrđen kao Božje stvorenje i kao nezamjenljiv prostor Božjega djelovanja. S Isusovim rođenjem nastupilo je novo vrijeme novoga čovjeka u kojemu će u križištu Božje i ljudske stvarnosti izrastati nova ljudskost i u kojemu će Bog djelovati i spasiteljski progovarati čovjeku. Božić je istodobno otvorio i veliko pitanje čovjekove budućnosti kao i ostvarivanja smisla života. |
Vrijeme u vremenu |
Piše: Stjepan DUVNJAK Nova godina je svojevrsna vremenska prekretnica, označena svečanim zatvaranjem jednog razdoblja u prošlost i otvaranjem novoga s neizvjesnostima i nadanjima. Taj čin sadrži i pokazuje određeno poimanje vremena. To nije novost naše civilizacije jer je još od mitskih vremena na poseban način obilježavan početak novog vremenskog razdoblja. Ritualnim i magijskim činima dočaravan je i obredno uprizoren početak novog vremena, novog stvaranja, novog svijeta i novog života. Taj dan je svečano slavljen i posebno obilježavan i u razvijenim kulturama. Našu građansku Novu godinu koju slavimo prvog siječnja uveo je rimski državnik i vojskovođa Gaj Julije Cezar 46. godine prije Krista želeći reformom rimskog kalendara označiti radne dane i dane počinka. |
Udarnički protiv povijesti |
Razgovarao: Darko RUBČIĆ Dubravko Lovrenović je profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na predmetu Opća historija srednjega vijeka. Objavio je brojne znanstvene radove posvećene bosanskom i europskom srednjovjekovlju u domaćim i inozemnim stručnim časopisima. |
|
Pokasabljenje Bugojna |
Piše: Ivan ŠARČEVIĆ Još ponetko čuva male pisaće strojeve, bisere bugojanskog Unisa, jer nikad se ne zna, može nestati struje. Još ponetko na njima ispisuje sjećanja na zavičaj, jer mu kompjutori izazivaju tjeskobu novoga. A tek bugojanska Špedicija! Nekada je to poduzeće tražilo vozače, kamiona - RABA je bilo više. I čega još sve nije bilo u Bugojnu: od obuće i krzna, namještaja i lignita, do Rodićevih specijaliteta i turističkih destinacija, dobrih škola i ponosa. . Zaposlenih i do 17.000 i svatko je od zarade odvajao dobar postotak za prosperitet svoje općine. Danas, gotovo ništa od toga. |
O povezivanju hrvatske nacionalne i katoličke vjerske ideje u banskoj Hrvatskoj koncem 19. stoljeća
Riječ znači otvorenost drugome, jer riječ i može biti upućena samo drugome, štoviše, riječ ima smisao samo ako je upućena drugome
Višak vremena treba dati onima koji ga trebaju, a ne krasti ga onima koji ga imaju premalo
Upravo u Jajcu, na toj fantastičnoj šopovskoj pozornici kraljeva i Isusa koji nas pohodi kao autsajder povijesti, uvijek se iznova osvjedočim da historičar mora zboriti najprije u ime čovjeka, što znači o onome najboljem u sebi samome, a tek onda u ime nacije i vjere
Treba razgovarati s Bugojancima koji nisu otišli i s Bošnjacima koji su sačuvali obraz; treba iščitati ratni dnevnik Katice Nevistić i vidjet će se prilično kako je bilo
|
|
||
|
||
|
