Ugrožena tradicija naroda Sami – jedinog obojenog naroda Europe – zaboravljena je riznica vrednota koje nedostaju suvremenoj Europi
Piše: Alen KRISTIĆ
Česta osobina mladih je zatvorenost pred životnom mudrošću starih. Da je tako ne samo među pojedincima nego često i među narodima, svjedoči položaj u kojemu se nalazi oko 50 tisuća preostalih prastanovnika Skandinavije. Nazivajući sebe narodom Sami, oni kao jedini obojeni narod Europe nastanjuju danas područja Norveške, Švedske, Finske i Rusije – zemalja koje su između sebe podijelile Sápmi – domovinu naroda Sami.
Početak još uvijek nedovršene borbe naroda Sami usmjerene očuvanju vlastitog načina života, označio je dolazak prvih stranaca u Skandinaviju – predaka današnjih Norvežana, Šveda i Finaca – privučenih bogatstvom zemlje Sámpi. Usprkos omalovažavanju i nasilnim pokušajima asimiliranja od strane novih susjeda narodu Sami je uspjelo sačuvati vlastiti način života utemeljen na suglasju s prirodom i strahopoštovanju pred svim stvorenjima. Donedavno obilježavani ponižavajućim nazivom Laponci – stanovnici granice svijeta ili barbari – pripadnici naroda Sami posljednjih godina većini susjeda neočekivano postaju nadahnuće za stvaranje kulture drugačije od suvremene, utemeljene na utrci za moći, bogatstvom i posjedom.
Ovo je priča o narodu Sami kojemu je u djelu Germanija još davne 98. godine prije Krista slavni rimski povjesničar Tacit pripisao postignuće vrhunskog umijeća življenja: ne željeti ništa, a biti zadovoljan.
Suglasje s prirodom
U stara su vremena Sami živjeli u velikim Psihologijaskim zajednicama – siiddat – u koje je znalo biti uključeno i do dvadeset Psihologijai. Svaka je imala vođu – obično najstariju ženu ili muškarca – koji su uz pomoć vijeća starih upravljali svakodnevnim životom zajednice. Veza zajednice sa svijetom bogova i duhova bila je povjerena šamanima – noadima. Uz zvukove obrednih bubnjeva noadi bi padali u ekstazu koja im je omogućavala napuštanje tijela i putovanje u nevidljivi svijet. Duhovna bića, koja bi na putovanju susreli, noadima su posredovala moć liječenja i proricanja budućnosti.
U narodu Sami vladala je jednakost između žena i muškaraca. Žene su išle u lov zajedno s muškarcima, mogle su biti vođe Psihologijaskih zajednica i imale su pravo glasa u vijeću starih. Nakon vjenčanja muškarac se priključivao ženinoj Psihologijai, a djeca su mogla nositi i Psihologijasko ime majke. Poštujući Psihologijaske veze, Sami su oduvijek veliku važnost pridavali duhovnim vezama koje su između pojedinaca nastajale putem obreda koji uvelike podsjećaju na naše običaje kumovanja i usvajanja djece.
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj link i ispunite podatke o sebi. |