Post je osnovna značajka korizme. Post je svojevoljno odricanje od jela radi kontrole nad sobom i obraćenja i po tome se razlikuje od gladi

Piše: Ivo MARKOVIĆ

U Bibliji broj 40 dana označava razdoblje milosti, mira, kazne, pokore, posvete, u kojemu Bog priprema ljude za osobite zadaće. Po tome biblijskom uzoru, a posebno nasljedovanjem Isusova povlačenja u pustinju, četrdesetodnevna priprema za Uskrs počela je u samim počecima Crkve, a tradicija u današnjemu obliku ustalila se već od 7. stoljeća. U središtu života Crkve u korizmi su bili krštenici i pokornici, a njih je pratila sva zajednica obnovom krsnih zavjeta i djelima osobne pokore. Kada su pripravnici za krštenje i pokornici nestali kao istaknute skupine u Crkvi, naglasak korizme prenio se na pučke pobožnosti Isusove muke i tako je ostalo do danas: u korizmi djelima pokore, prije svega postom, molitvom i milostinjom, kršćani umiru s Kristom kako bi povezani s njime uskrsnuli na novi život.

Korizma traje od Pepelnice do Uskrsa, ukupno 46 dana od kojih je šest nedjelja kada se ne posti. Post je osnovna značajka korizme. Post je svojevoljno odricanje od jela radi kontrole nad sobom i obraćenja i po tome se razlikuje od gladi. U ranom kršćanstvu pravila posta su bila stroga, kakva su se zadržala do danas u pravoslavlju. U Pravoslavnoj se crkvi dopušta jedno jelo dnevno, a meso, riba, jaja i maslac su zabranjeni, te se ograničava upotreba vina, ulja i mliječnih proizvoda. Na Zapadu su pravila posta postupno ublaživana. Zapadna tradicija posta ima s jedne strane nekršćansko asketsko zaleđe koje se zasniva na shvaćanju da se manje zla unosi u čovjeka čim se manje jede, osobito mesa životinja koje se seksualno razmnožavaju za razliku od riba za koje se držalo da su aseksualne. Valja strogo razlikovati askezu od posta. Askeza je zapravo trening kojim se umrtvljenjem tjelesnosti postižu različite psihičke moći. Po tome se askeza razlikuje od sporta koji razvija tjelesne sposobnosti. Ekstremnom askezom tijelo se dovodi u nenormalno stanje i stvara alarmne signale koji se doimaju kao nadnaravne sposobnosti. Vizije koje se u tim stanjima pojavljuju zapravo su samo nenormalne halucinacije, gubitak boli znak je samo smanjenog rada mozga i sl. U tim nenormalnim asketskim stanjima tijelo može proizvoditi i razne hormone o kojima čovjek postaje ovisnik i bude prisiljen ponavljati te ekstremne asketske napore.

Zdravo se kršćanstvo uvijek znalo oduprijeti tim asketskim iskušenjima, iako im populistička pobožnost lako podliježe, osobito kada se nametnu asketski umjesto duhovnih vođa. Askeza zapravo nije kršćanska jer je sve stvorenje u sebi dobro, a zlo se nalazi u srcu čovječjemu (Mt 15,19-20) i čisti se milostinjom, molitvom i postom (Mt 6,1-18), odnosno reći to suvremenim terminima: solidarnošću sa siromašnima, predanjem nedohvatljivoj Tajni Božjoj, neovisnošću o stvarima i osobnom slobodom srca. Post je, dakle, nedjeljiv od molitve i solidarnosti i ne smije se shvatiti kao neka negativna asketska vježba: Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi (Iz 58,6-7).

Post se nipošto ne smije shvatiti kao umrtvljenje tijela koje bi bilo neprijatelj duha; ne, tijelo je partner duhu. Post nije nikakva žrtva za zadovoljenje uvrede nekoga srditoga boga. Ne, post je povratak Bogu, obraćenje na put božanskoga dolaska. Post je sjećanje na trenutke kada smo sve izgubili i u preživljavanju doživjeli Božji spasonosni zahvat. Jer, Bog je život i Bog daje život, Bog je onaj koji oslobađa iz svega ropstva i grijeha i uvodi u zemlju obećanja i u slobodu, u Božju vladavinu u kojoj su svi ljudi sestre i braća. Cilj posta je zapravo povratak u taj Božji život. Postiti nije nikakav junački, nego ugodan čin zdrava čovjeka koji se želi ponoviti kada se jednom osjeti njegov blagi učinak. Postiti znači imati konkretne ciljeve i za njih razvijati motive, postiti znači povezati se s toplinom sunca i svježinom zraka, postiti znači šutjeti, slušati i u sebi promišljati, postiti znači i prati se i čistiti i piti i jesti, a na sam post ne misliti, postiti znači uvijek osluškivati Boga i imati sućut za nevolje bližnjega. Postiti znači suobličiti se sudbini Isusa Krista i ne predati se nikakvu izazovu smrti, nego uvijek birati život. Postiti znači prihvatiti svoju bolest, starost, pad, kao prigodu za dobitak na nekoj drugoj strani, na kraju na dobivanju vremena za Boga i za približavanje Bogu.

Suvremeni oblici pokore susreću goruće probleme našega svijeta: siromaštvo – podjela na bogate i siromašne, nezaposlenost – depresivno beznađe zbog nespremnosti snaći se u složenom društvu, razni oblici ovisnosti, osamljenost, ugroženost okoliša itd.

Pušenje je teška bolest i ovisnost našega svijeta koja razara zdravlje ljudi i nanosi golemu štetu zdravstvenom sustavu. Zato se civilizirani svijet sustavno bori protiv pušenja. Ovisnost o duhanu ne uništava samo vlastito zdravlje, nego i zdravlje onih koji udišu pušački dim. Pušiti u prostoriji gdje se nalaze nepušači je oblik nasilja koje pušači moraju posvijestiti. U korizmi bi pušači, ako već ne mogu prestati pušiti, mogli početi sami izlaziti iz zajedničkih prostorija i pušiti vani. Nepušači treba da poštuju pušače, ali ne i pušenje, kako bi se sukobi s pušačima pozitivno rješavali.

Ovisnost o alkoholu je težak problem suvremenoga svijeta. Ovisnici o alkoholu razaraju vlastito zdravlje i težak su obiteljski i općedruštveni problem. Posljedice alkoholizma u prometu i na radnom mjestu su uistinu zastrašujuće. Potpuna zabrana alkohola vozačima u Hrvatskoj izazvala je sporenja, ali je bez sumnje ispravna kad se imaju pred očima posljedice u ljudskim životima i u riziku što ga stvara alkohol u prometu. Nažalost reakcija nekih crkvenih krugova u Hrvatskoj da se dopusti svećenicima imati koji postotak alkohola više zbog mise s vinom bila je uistinu licemjerna, jer je imala cilj podržati naviku čaše alkohola, a ne očuvati euharistijsko dostojanstvo – u misi se vino pije simbolično, a to može značiti neznatno malo.

Moderne ovisnosti. Suvremena nasilna i bezobzirna ekonomska propaganda proizvodi nove potrebe i ovisnosti u ljudi kako bi im prodala proizvode koji im uopće nisu potrebni. Naš je svijet zatrpan stvarima koje nam nisu potrebne. Ovisnost o brandu – zaštitnom znaku je opća pojava: odjevni predmeti imaju punu vrijednost samo ako imaju uvaženi brand i tko ga nema osjeća se manje vrijedan. Komunikatolog McLuhan je stvorio krilaticu medij je poruka, što bi značilo da nam je važnije ono čime se služimo od onoga čemu to sredstvo služi. Primjerice, važnije je sama televizija od onoga što prenosi, odnosno važniji je auto od prijevoza, pa na kraju medij pretvori ljude u ovisnike o televiziji, autu, mobitelu, kompjutoru, Internetu, odnosno pretvori ljude u ljude-aute, ljude-mobitele i sl. S te strane Korizma je vrijeme sjetiti se blaženstava: Blago siromasima u duhu… koji su čista srca (Mt 5,3,8), odnosno blago onima koji su slobodni od lažnih vrednota, od ovisnosti, koji su slobodni za Boga, ljude, za ljubav. Praktično bi to značilo u korizmi od duhovno praznog videa i televizije vraćati se knjizi i čitanju, ne uzimati auto za svaku sitnicu, nego pješačiti, voziti se javnim prijevozom, uzimati stvari prema potrebi, a ne prema ovisnosti, izgrađivati osjećaj za lijepo, a ne skupo itd.

Crkveni propisi o pokori

Prema crkvenim propisima svi su vjernici dužni činiti djela pokore kako bi ovladali svojim nagonima i postigli slobodu srcu. Djela pokore su post, molitva i milostinja. Korizma i svaki petak su dani pokore u Crkvi. Korizma je pogodna za duhovne vježbe, pokornička bogoslužja i hodočašća, karitativna i misijska djela. Post je uzdržavanje od mesa (nemrs) ili neke druge hrane i odnosi se na svaki petak u godini, osim ako petkom nije neka svetkovina. Strogi post i nemrs je na Pepelnicu i Veliki petak. Nemrs obvezuje od 14. godine, a post sve punoljetne do 60. godine (ZKP 1249-1253).