Godina 2005. proglašena je Međunarodnom godinom fizike . Europsko fizikalno društvo i Ujedinjeni narodi žele oživjeti sjećanje na najznačajnijeg modernog znanstvenika, Alberta Einsteina, prigodom 100. godišnjice njegove teorije relativnosti , i tako skrenuti pozornost javnosti diljem svijeta na važnost fizike i prirodoslovlja u svakodnevnom životu. Godinu će obilježiti niz kongresa, izložbi i manifestacija

Albert Einstein. Genij. Slobodan duh. Mirotvorac. Vizionar. Pop-ikona… Sve to dobro stoji uz ime ovog velikog i genijalnog znanstvenika, s neobičnom životnom pričom. Njegova znanstvena otkrića početkom prošlog stoljeća izvrnula su svijet znanosti naglavačke. Ništa manje poseban i neobičan bio je njegov život. Buran i nekonvencionalan. Pun preokreta. Boemski. Razigran i neuhvatljiv poput njegove frizure. Sve to učinilo je vrsnog znanstvenika idolom i kultnim likom modernoga svijeta.

Einstein je rođen u Ulmu. Odrastao u Münchenu. Neobično dijete, koje sporo uči govoriti. Tek sa sedam godina uspijeva sklapati čitave rečenice, ali tako što svaku od njih najprije tiho u sebi kaže, a tek onda glasno pred drugima. U školi nije tako slab, kako legenda kaže. Prije prosječan. U fizici, međutim, izvrstan. Kao student u Zürichu također uspješan. Pri prvom pokušaju ne uspijeva položiti prijemni ispit na fakultetu elektrotehnike na Švicarskom nacionalnom tehnološkom fakultetu . Pri drugom upisuje matematiku i fiziku. Po završetku studija, dvije godine bezuspješno pokušava pronaći posao. Namještenje konačno dobiva u Bernu, gdje će provesti sedam godina života. Sretno. I u poslu i u ljubavi.

Od 1902.-1909. Einstein radi u patentnom zavodu u Bernu. Tih godina intenzivno istražuje teorijsku fiziku i objavljuje impozantan broj članaka. U međuvremenu je promovirao (1905.) na sveučilištu u Zürichu. Tri godine kasnije predaje na sveučilištu u Bernu, a već sljedeće vraća se ponovno u Zürich gdje je imenovan profesorom fizike.

U Bernu upoznaje studenticu matematike i fizike, buduću suprugu – Milevu Marić, iz Novog Sada. Prije sklapanja braka rodit će mu se kći Lieserl. Djevojčica jedno vrijeme provodi u kući Milevinih roditelja u Novom Sadu, a onda ju roditelji daju na posvojenje. Lieserl umire već u ranom djetinjstvu. Einstein ju, tako tvrde njegovi biografi, nikad nije upoznao.

Einsteinovi će dobiti i dva sina, Hansa Alberta i Eduarda. Mlađi Eduard završit će na jednoj švicarskoj psihijatrijskoj klinici. Stariji Hans Albert postat će kasnije priznatim profesorom hidraulike na Berkley. Švicarske godine Einstein proživljava intenzivno kako na znanstvenom području tako i u obiteljskom životu. U tom vremenu objavljuje svoja kapitalna djela i postaje uglednim profesorom fizike. Financijski dobro situiran, koristi sve svoje vrijeme u proučavanju teorija o atomima, elektronima, prostoru i vremenu. Njegova znanstvena otkrića učinit će ga već tada vodećim teorijskim fizičarom.

U privatnom životu nije išlo tako dobro. Godine 1914. rastaje se od Mileve. Bio je slab prema lijepim ženama. Još dok je živio s Milevom, potajno je imao vezu sa sestričnom (!) Elsom Löwenthal. Kasnije će se njome i oženiti. Elsa umire 1936. Do konca života živjet će sam.

Einstein, za razliku od mnogih drugih znanstvenika, započinje relativno rano objavljivati. S 26 godina objavljuje Annus mirabilis i otvara nove horizonte na području fizike. U godinama koje slijede objavljuje još četiri kapitalna djela. Za radove na području kvantne teorije dobiva 1921. godine Nobelovu nagradu za fiziku.

Predaje u Zürichu i Pragu, da bi se konačno preselio u Berlin, tadašnje središte prirodno-znanstvenih istraživanja. Od 1914. do 1932. godine član je Pruske Akademije znanosti i voditelj Instituta za fiziku cara Wilhelma. Svjetsku slavu doživljava 1919. godine nakon što je njegova teorija o svjetlosti bila potvrđena pomrčinom sunca.

Aktivan je i u političkom životu. Uvjereni je pacifist. Njegova podrška mnogobrojnim inicijativama oko zaštite demokratskih prava učinit će ga politički popularnim u čitavom svijetu. Jedno vrijeme bio je i predsjednikom Lige za ljudska prava . Dolaskom Hitlera na vlast završava Einsteinova njemačka epizoda . Zbog svojih antiratnih stavova, ali i zbog židovskog podrijetla postaje nepoželjan u nacističkoj Njemačkoj. Oduzeta mu je sva imovina i sve funkcije koje je imao na sveučilištu. U znak prosvjeda Einstein se odriče njemačkog državljanstva, napušta Njemačku, odlazi u Ameriku gdje do kraja života predaje na Institutu za viša znanstvena istraživanja u Princetonu, usavršavajući svoje teorije relativnosti. U Njemačku se nikada više neće vratiti.

Posljednjih dvadeset godina života Einstein provodi u Americi. Neposredno pred početak drugog svjetskog rata upozorit će pismom američkog predsjednika D. Roosvelta na mogućnost da Nijemci naprave atomsku bombu, odnosno na potrebu stvaranja nacionalnog nuklearnog programa. Roosvelt će na to odgovoriti pokretanjem Projekta Manhattan, u okviru kojega je stvorena atomska bomba i kasnije bačena na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki.

Upravo su Einsteinova znanstvena otkrića najviše pomogla pri stvaranju atomske bombe, iako je sam od početka bio protiv upotrebe ovog strašnog oružja. Upozoravao je predsjednika Roosvelta na nesagledive posljedice koje atomska bomba može izazvati. Kasnije će Einstein (1952) u pismu jednom japanskom časopisu priznati kako je neizravno pripomogao stvaranju toga strašnog oružja (pritom misleći na svoja istraživanja vezanim uz odnos mase i energije), ali da u tom projektu nije sudjelovao. U tom se pismu ipak sam naziva suubojicom čovječanstva. U godinama nakon Drugog svjetskog rata zalagat će se za zabranu nuklearnog oružja, za okončanje rasizma i svih vrsta netrpeljivosti, za demokratski svijet u kojem će svi živjeti s jednakim pravima, u miru i slobodi.

Einsteinov životni put završava 1955. godine. Umire u Princetonu u Americi. Njegov pepeo je razbacan na tajnom mjestu, a mozak mu se i danas čuva u Americi za potrebe znanosti.

Einsteinov svijet je neobičan svijet. To je svijet u kojemu ništa nije onakvim kakvim se čini. U tom svijetu prostor ne predstavlja ništa. Kretanje je relativno. Materija je energija i energija je materija. Sve je relativno pa i istovremenost dvaju događaja.

Svojim znanstvenim otkrićima revolucionizirao je znanost i svijet. Pokazao je kao su atomi stvarni, objasnio zakone kretanja, stvorio teoriju svjetlosti. Njegovo je glavno djelo Teorija relativnosti, koja je ne samo od osnovne važnosti za daljnji razvoj fizike, već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije. Otkrio je niz novih zakona prirode: brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena, ekvivalentnost mase i energije…

I njegova osobnost je neobična. Bio je tvrdi protivnik nacionalizma i rasizma. Uvjereni pacifist. Nepotkupljivost i nekonvencionalnost učinile su ga idolom i kultnim likom. Živio je život boema i buntovnika, nespojiv s društvenim normama onoga vremena. Nikakvu vrst autoriteta nije podnosio. Imao je brojne ljubavne afere. Njegova fotografija s raščupanom kosom i isplaženim jezikom najbolji je portret buntovnog genijalca. A takav je upravo bio Einstein. Genijalan znanstvenik buntovničke naravi.

U Einsteinovoj godini ponovno na površinu isplivava novo-staro pitanje o tome kojoj zemlji pripada ovaj vrsni znanstvenik? Četiri zemlje prisvajaju Einsteina kao svojega: Njemačka u kojoj se rodio i kasnije radio, Švicarska u kojoj je studirao, objavio svoja kapitalna djela, Amerika u koju je emigrirao, nastavio s znanstvenim radom i u kojoj je umro, te Izrael, odakle vuče svoje korijene.

Einsteinu se pak ova svojatanja ne bi nimalo svidjela. Želio je pripadati svima, cijelome svijetu. Za života se nije dao staviti ni u kakve okvire, ni prostorne (za njega prostor i ne postoji), ni vremenske (vrijeme je relativno), ni nacionalne (živio je u različitim zemljama), ni političke (zalagao se za demokratski svijet bez granica). Bio je i ostao građanin svijeta. Pop-ikona koja još uvijek traje…

Zanimljivosti o Einsteinu

• U svjedodžbi mu je pisalo: spor je, ne uklapa se, rob svoje vizije.
• Nikad nije nosio čarape.
• Bio je briljantan violinist. Jedno vrijeme je redovito muzicirao. Svirao je Mozarta, Bethoveena, Haydna.
• Njegova disertacija, kojom je 1905. godine u Zürichu promovirao, ima 21 (!) stranicu.
• Odbio je 1952. godine ponudu izraelske vlade da postane predsjednikom Izraela, obrazloživši svoj razloge u samo jednoj rečenici: Politika je trenutak, a jednadžbe su vječne.