Knjiga osvjetljuje pisca koji je skicirao viziju suživota židova, kršćana i muslimana. Lessing ni u kojem slučaju ne zagovara ukidanje abrahamskih religija u ime religije uma (što je htjelo prosvjetiteljstvo) ni uime humanizma (što je kasnije htio marksizam), niti zagovara ravnodušnost prema abrahamskim religijama (što danas želi scientizam), nego zagovara obrat od sukoba k natjecanju u ljubavi, obrat, dakle, iz sporenja i sukobljavanja u praksu ljubavi.

Jedna od središnjih slika koje se danas postavljaju kada su u pitanju odnosi među trima svjetskim religijama jest slika oca koji svakom od trojice sinova daje po prsten. Svaki od njih bi trebao ponosno nositi svoj prsten smatrajući ga jedinim autentičnim. Prstenovi naravno predstavljaju tri abrahamske religije, židovstvo, kršćanstvo i islam, a oni koji ih nose su vjernici u spomenutim religijama. Nastao je dakle spor oko toga, koja od ove tri religije jedina ima pravo pretendiranja na istinu, apsolutnu istinu. Autor Kuschel ovom slikom, pričom o "Mudrom Natanu", jednostavno rješava postavljenu zavrzlamu.

Ključ za razumijevanje je ljubav, ne dakle međusobno isključivanje nego, ljubav. Onaj tko se bude više zalagao za drugoga, tko se bude više žrtvovao za bližnjega, taj će imati veće pravo na istinu. Istina se uvijek verificira kroz kategoriju ljubavi, ona je njezin filter ali često i kamen spoticanja. Od paradigme sporenja religija prelazi se na paradigmu natjecanja, na natjecanje u ljubavi. To predstavlja okosnicu čitave knjige koja spada u red svjetskih programa i rješenja dijaloga među religijama, stoga je njezina vrijednost neosporona osobito u Bosni i Hercegovini gdje se upravo ove tri svjetske religije stoljećima susreću, spore, nadmeću.