Jedna od najkontroverznijih osoba u crkvenom životu Bosne Srebrene u prvih šezdeset godina 17. stoljeća. Obnašao je brojne službe u provinciji Bosni Srebrenoj – bio je gvardijan, definitor i provincijal, a kasnije je postao i bosanskim biskupom. Bio je veoma radin, ambiciozan i samouvjeren te je kao provincijal i kao biskup dolazio u sukob s pojedinom subraćom.

Piše: Miro VRGOČ

Fra Marijan Maravić, poneki pišu i Marović, rođen je u Olovu oko 1598. u bogatoj trgovačkoj obitelji. Kako mu je bilo krsno ime, ne znamo, ali znamo da je imao brata Franju, trgovca, koji je platio velike dugove olovskog samostana. Ništa ne znamo o njegovu odgoju i obrazovanju. No znamo da je obnašao službu gvardijana svoga matičnog samostana – olovskog, ali ne znamo kada. Znamo da je obnašao i službu definitora Bosne Srebrene, ali također ne znamo kada. Već nešto određenije znamo o njegovu gvardijanstvu u Kraljevoj Sutjesci. Naime, u Sutjesci je bio gvardijanom od 1635. do 1637.

U toj godini, dok je bio gvardijanom u Sutjesci, zapravo započinje njegova karijera na razini provincije Bosne Srebrene. Naime, u to doba fojnički su se fratri zamjerili nekim fojničkim muslimanima te su ovi odlučili srušiti fojnički samostan i pobiti fratre toga kraja. Fojnički diskretorij i uprava Provincije, koja je tada prebivala u Fojnici, obrate se za pomoć fra Marijanu Maraviću i zamole ga da se on hitno i zdušno zauzme za njih kod nekog Sinanovića u Sarajevu, carskog silahdara (oružara), intimnog sultanova prijatelja, a veoma moćnog i uglednog među onima koji su tada vladali Bosnom. K tomu je taj čovjek bio Maravićev rođak i iskreni prijatelj. Maravić je Fojničanima odgovorio da će to učiniti ako ga na skorom provincijskom kapitulu izaberu za provincijala Bosne Srebrene. Oni na to pristanu i daju mu o tome pismeno svjedočanstvo. Maravić ode u Sarajevo, zauzme se za njih i oni su bili pošteđeni i oslobođeni prijetnji, dapače kažnjeni su oni koji su ih maltretirali i progonili. No ubrzo je došlo i vrijeme slavljenja izbornog kapitula Bosne Srebrene. Dvojica sutjeških definitora Bosne Srebrene iz Posavine, Maravićevih pristaša, došli su pred kapitul u Fojnicu da dogovore izbor Maravića za provincijala. No u Fojnici su bili veoma loše primljeni, zapravo otjerani su iz samostana. Odmah su odande otišli u Sutjesku i o svemu izvijestili Maravića. On je ne časeći ni časa zajahao konja i otišao u Sarajevo do Sinanovića i obavijestio ga o razvoju stvari. Iz Sarajeva su njih dvojica otišli zajedno u Kreševo, gdje se slavio kapitul. Sinanović je poveo odred vojske, i ondje su pred samostanom ostali dok Maravić nije izabran za provincijala Bosne Srebrene sredinom kolovoza 1637. Maravić je izabran, ali je cijeli definitorij imao protiv sebe, na čelu sa svojim zamjenikom kustosom fra Marinom Ibrišimovićem. Struja protivna Maravićevom izboru za provincijala, pogotovo načinu njegova izbora, okuplja svoje glasače u franjevačkom samostanu u Velikoj u Slavoniji i izabire sebi za provincijala Bosne Srebrene fra Ivana Drnišanina. Tako se unosi posvemašnja pometnja u Provinciju, piše tadašnji kroničar Bosne Srebrene Plinije. Sučeljavanja i sukobljavanja ne jenjavaju. Uzajamne optužbe idu i u Rim. Maravić je pritom optuživan da je simonistički – posredstvom novca – došao do službe gvardijana u Olovu, ali i do službe provincijala Bosne Srebrene.

Fra Marijan Maravić odlazi 1639. u Rim na generalni kapitul Reda. Za svog boravka u Rimu uspio je ukloniti od sebe sve sumnje u nezakonitosti svojih službi gvardijanstva u Olovu i provincijalstva u Bosni Srebrenoj. Da bi se stanje provjerilo, sredilo i smirilo, isposlovao je da se imenuje za generalnog vizitatora Bosne Srebrene fra Pavao Pellizer iz Rovinja. Ovaj je obišao Provinciju od 22. veljače do 20. lipnja 1640. O tome je poslao u Rim veoma vrijedno izvješće, u kojemu se na nekoliko mjesta nepovoljno izražava o fra Marijanu Maraviću. Fra Pavao je sazvao i održao izborni kapitul u Kreševu 24. lipnja 1640. na kojemu je za provincijala izabran fra Martin Nikolić iz Rame.

Maravić je vjerojatno i poslije toga kapitula ostao u Olovu. Naime, 2. ožujka 1643. javlja Maravić kao eksprovincijal Propagandi da je biskup fra Ivan Mihajlović došao u Olovo na putu za Rim radi poslova svoje prizrenske biskupije te da je umro biskup fra Jeronim Lučić. I sljedeće godine susrećemo ime fra Marijana Maravića. Naime, u pismu bosanskog biskupa fra Tome Mrnjavića pisanom u Kreševu 8. rujna 1644. Propagandi spominje se da je uprava Bosne Srebrene predložila njemu za pomoćnog biskupa četiri kandidata: fra Marijana Maravića i još trojicu drugih fratara. On moli Propagandu da za tu službu odredi fra Marijana Maravića. No biskup fra Tomo je umro 25. travnja 1645. Prijedlog uprave Bosne Srebrene kandidata za novog biskupa ostaje isti: fra Marijan Maravić i još trojica inih bosanskih franjevaca. Propaganda Maravića prihvaća kao dokazano prikladnog i predlaže ga papi. Papa je prihvatio taj prijedlog i Maravić je 31. srpnja 1645. postavljen, ali za duvanjskog biskupa i upravitelja bosanske biskupije s pripomoći od 200 škuda godišnje uz prihode duvanjske biskupije. Odmah nije imenovan za bosanskog biskupa zato što je trebalo čuti i mišljenje bečkog dvora, a on se dotada o tome nije izjašnjavao. Maravić već 14. listopada 1645. zahvaljuje papi Inocentu X. na svom imenovanju za duvanjskog biskupa i upravitelja bosanske biskupije. Maravić je zaređen za biskupa u Dubrovniku 10. prosinca 1645.

Iz Dubrovnika je odmah otišao u samostan u Olovu kao svoju rezidenciju. No ubrzo je došlo do nesporazuma između njega i fratara, te između njega i susjednih biskupa. Očito je da se oni međusobno nisu mogli sporazumjeti pa im odnose pokušava urediti Propaganda. Tako već 14. svibnja 1646. fra Jakov Butkić iz Olova u Maravićevo ime piše iz Asiza tajniku Propagande da izda poseban dekret u korist biskupa Maravića u kojemu bi se točno odredile granice nadležnosti u slavonskim župama, te da se Livno, Duvno i Rama Maraviću preda. Propaganda 3. srpnja 1649. naređuje, na zahtjev biskupa Maravića, bosanskom provincijalu da se Maraviću daju prihodi što su se i dosada davali bosanskim biskupima.

Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj link i ispunite podatke o sebi.