Ne smijemo doći u napast da jedni druge uvjeravamo, nego nam je osmisliti zajedničku budućnost, koja nije više tako daleka.

Piše: Tea BOBAN

Kulturni grad Europe je atribut kojim svake godine biva počašćen jedan europski grad. Ove godine uz Genovu to je i Lille, grad na sjeverozapadu Francuske. Nekada glavni grad Flandrije, a danas glavni grad pokrajine Nord – Pas de Calais, smatra se četvrtom francuskom metropolom. Lille je osnovan u 11. stoljeću, grad je bogate povijesti, čije nas ime dovodi do riječi Insula pa je uistinu s punim pravom ove godine otok kulture.

U godini svoga proširenja jasno je koliko su veliki društveni, gospodarski i socijalni zadaci pred kojima stoji EU.

Upravo ove godine Semaines Sociales de France (Socijalni tjedni Francuske) slave 100 godina svoga postojanja. Čine to zajedno s mnogobrojnim partnerima iz cijele Europe.

Tim povodom, u Lilleu je održan kongres pod nazivom: Europa, društvo koje treba osmisliti , u namjeri da se govori o tome kako se kršćani mogu uklopiti u izgradnju europskoga društva.

Na kongresu je sudjelovalo oko 5.000 ljudi iz cijele Europe, među njima je 37 došlo iz Hrvatske i tri predstavnika iz Bosne i Hercegovine.

Socijalni tjedni su prvi put održani u Lyonu 1904. i otada su mjesto susreta, refleksije i dijaloga o društvenim pitanjima u svjetlu evanđelja. To je putujući kongres, organizira se svake godine u drugome gradu Francuske, a obraća se, prije svega, laicima, i vjernicima i nevjernicima.

Na ovaj način Semaines Sociales omogućava tisućama aktivnih i angažiranih kršćana da se susretnu kako bi se informirali, naučili, razmišljali i predočili sebi kako bi moglo izgledati društvo mira i bratstva. To je velikim dijelom mjesto učenja, kolektivne inteligencije i škola odgovornosti. Neka vrsta labosa u kojemu se razvija katolički socijalni nauk.

Teme posljednjih godina su bile: Raditi i živjeti (2000), Biologija, medicina i društvo (2001), Nasilje (2002), Novac (2003).

U Lille je na Socijalne tjedne došlo preko 80 vrlo poznatih, uglednih i važnih Europljana: Martine Aubry, Jacques Barrot, Jean Boissonnat, Jacques Delors, Bronislaw Geremek, Pascal Lamy, Philippe Morillon, Romano Prodi, René Rémond, Andrea Riccardi i drugi.

Romano Prodi je pozdravio skup prvoga dana, nakon otvaranja, izlažući na temu: Budućnost Europe s 25 članica . Prodi smatra kako je EU vjerojatno najznačajniji pozitivni projekt 20. stoljeća. Upozorio je prisutne da imaju na umu kako je riječ kultura po sebi ambivalentan pojam i kako je očigledno postojanje kulturnih razlika u cijeloj Europi. Europska unija nije spoj homogenih zemalja, ustvrdio je Prodi, rekavši još da razgovore o pridruženju treba voditi s pozicije standarda vezanih za ljudska prava, demokraciju i pravo.

Jacques Delors, bivši predsjednik Europske komisije, u svome se izlaganju otvoreno zauzeo za početak pregovora s Ankarom. Skloni smo skepsi, ali u stvarnosti je riječ o prikrivenom nacionalizmu, upozorava Delors. U islamu postoji otvoren smjer koji je za integraciju. Reći Turskoj ne , značilo bi osnažiti islamske fundamentalističke snage, uvjeren je Delors. On je šokiran negativnim reakcijama koje za argument rabe kršćanstvo. Stvarno pitanje za budućnost EU za Delorsa nije pitanje granica EU, nego spremnosti država na daljnje kvalitativne korake u smislu daljeg produbljenja.

Predsjednik središnjeg komiteta njemačkih katolika (ZdK) Hans- Joachim Meyer naglasio je da u politici EU odlučuje i kvaliteta lobiranja manjina, od kojih su jedna svakako i socijalno angažirani kršćani: Manjine su odlučujuće u demokraciji. One trebaju uvjeriti većinu.

Jubilarna proslava završena je u nedjelju koncelebriranom misom u koncertnoj dvorani Zenith u Lilleu na kojoj je sudjelovalo oko 5.000 ljudi iz cijele Europe. Na čelu je bio kardinal Etchegaray kao Papin izaslanik, zajedno s predsjednikom biskupskih konferencija za područje EU (COMECE) Josefom Homeyerom.

U Europi nema službene državne religije. Jedinstvena Europa niti može niti smije nametati bilo kome neku posebnu teološku ili kulturnu koncepciju. Religijski pluralizam u društvu treba shvatiti kao bogatstvo. Bez zajedništva duha nema jedinstva u Europi. Katolici se zauzimaju za laicitet države, tj. za sekularizaciju kršćanske kulture. Prema tome, laicitet treba shvaćati kao pozitivnu vrijednost. Europa se ne može ni zamisliti kao neka konfesionalna država koja bi imala neku svoju državnu religiju .

Na putu k europskome društvu očekuju nas velika polja koja treba promatrati iz perspektive vjere: obitelj, mir, sloboda savjesti, sudjelovanje u javnom životu, razvoj, otvorenost prema svijetu i borba protiv siromaštva. To su teme koje su bile okosnica 6 diskusijskih grupa.

U svakoj od ovih tema velike su naše nacionalne razlike. Te razlike su plodovi naše povijesti i različite nacionalne kulture. Ali to ne treba biti prepreka, nego šansa, jer upravo različitost naših stavova i naših očekivanja sačinjava bogatstvo Europe. Zadaća nam je, stoga, predočiti sebi razlike tako što ćemo jedni druge saslušati. Ne smijemo doći u napast da jedni druge uvjeravamo, nego nam je osmisliti zajedničku budućnost. Ta budućnost nije više tako daleka.

Nakon ova tri dana kršćani su imali potrebu poručiti kako kršćanski društveni nauk može pomoći da otkrijemo ono što nam je zajedničko u našim vrijednostima, da bi jedinstvo Europe bilo prožeto nadom.