 |
 |
 |
 |
 |
||
| Godina XXII Broj 260, Sarajevo, studeni 2004. |
||
 |
||
|
|
Ukloniti nasilje sa zemlje |
Sposobnost da se govori istina i da se brani nedužne ljude ne dolazi iz ljudskog svijeta nasilja, nego od Boga, koji nikada ne žrtvuje čovjeka, nego ga brani i oslobađa. Piše: Mile BABIĆ Glavno pitanje na ovoj zemlji glasi: Je li moguće ukloniti nasilje s ove zemlje? To je pitanje svih pitanja. Tko na to pitanje ima odgovor, garantira budućnost za sve ljude i udara temelje za novo čovječanstvo. Na to pitanje odgovorio je Isus Krist. On je prvi čovjek koji je nadvladao nasilje, koji je razotkrio mehanizme nasilja i začetnika nasilja. Autor koji to dokazuje ustrajno, već preko četrdeset godina, zove se René Girard. On je profesor književnosti, rođen je 1923. u Avignonu, u Francuskoj. Najprije je predavao u Francuskoj, a kasnije u Americi, u Kaliforniji, na Stanford University . Njegova remek-djela su Sveto i nasilje i Žrtveni jarac . Riječ žrtveni jarac Nijemci prevode sa Sündenbock , što doslovno prevedeno znači: grešni jarac . To je jarac na kojega je u vrijeme Staroga zavjeta veliki svećenik prenosio grijehe cijelog naroda i tada toga jarca potjerao u pustinju, dakle u smrt. Jarac nije ništa zgriješio i jarac je nesposoban za grijeh, jer su samo ljudi sposobni za grijeh. Jarac je nevin i toga se nevinog jarca proglašava krivim za sve grijehe i zla svoga naroda. Zbog toga se tog jarca šalje u smrt, tj. žrtvuje ga se. Danas se žrtvenim jarcem naziva cijeli taj mehanizam koji bilo koga – upravo zato što je nevin – proglasi krivim za sve zlo koje se dogodilo jednom narodu, jednoj religijskoj, nacionalnoj, političkoj, i slično, skupini. Najnovije remek-djelo Girard je napisao 1999. pod naslovom: Vidio sam Sotonu, kako kao munja s neba pade . To je zapravo citat iz Lukina evanđelja (10,18). Nijemci su ovo djelo preveli na njemački 2002, godinu dana poslije terorističkog napada na tornjeve Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku. Time su željeli reći da se u današnjem svijetu nastavlja zlo koje je opisao Girard, ali je to zlo danas postalo dublje, jače i globalnije. Svoje najnovije djelo Girard je napisao kao kritičku apologiju kršćanstva . Svoju teoriju nasilja Girard je razradio na temelju Isusove muke, onako kako je opisana u svim evanđeljima, i na temelju Isusove muke pokazuje kako kršćanstvo prevladava nasilje. Nasilje se izaziva tako što se najprije nedužna čovjeka (ili cijelu skupinu) proglašava krivim i osuđuje na smrt. To bjesnilo i ludilo nasilja je jednodušno. Tama mora biti potpuna, tako da nitko ne može vidjeti istinu, da nitko ne može vidjeti da je žrtva nedužna. Kod Isusove smrti na križu to se sve dogodilo. Osudili su ga na smrt i krivim za sve zlo, iako je Isus bio potpuno nedužan, i bili su jednodušni u toj osudi nevina čovjeka. I Isusovi učenici su izravno ili neizravno sudjelovali u nasilju protiv Isusa. No, treći dan nakon Isusove smrti na križu, dakle nakon Isusova uskrsnuća, razbijena je ta jednodušnost u osudi nevinog čovjeka. Pitanje glasi: Odakle snaga Isusovim učenicima da prekinu jednodušnost u osudi nedužna čovjeka i počnu govoriti da je Isus potpuno nedužan, da su krivi oni koji su ga osudili na smrt? Odgovor glasi: Duh Božji je branitelj nedužnih ljudi, on je onaj koji uvodi ljude u istinu, on je Duh istine. Ta, dakle, sposobnost da se govori istina i da se brani nedužne ljude dolazi odozgor, ne dolazi iz ljudskog svijeta nasilja, nego od Boga, koji nikada ne žrtvuje čovjeka, nego brani i oslobađa čovjeka. Isus je bio pun Božjega Duha i zato je imao snage svjedočiti istinu i braniti nedužne ljude. Isus je pokazao da Zlo nije transcendentno, da je izgubilo svoju navodnu (prevarantsku) transcendenciju, da je palo s neba na zemlju, i to tako brzo kao munja. Zlo sada djeluje u svijetu u kojemu svi živimo. No Isus svoga Duha istine šalje ne samo svojim učenicima, nego svim ljudima na ovome svijetu pa ljudi imaju izbor: ili se otvoriti Božjem Duhu, koji uvodi u istinu i brani nedužne, ili se otvoriti zlu koje proizvodi nasilje.
|
|
