Bulom pape Leona XIII. Ex hac augusta od 5. srpnja 1881. uspostavljena je redovita crkvena hijerarhija u Bosni i Hercegovini. Prvi vrhbosanski nadbiskup i mitropolit bio je dr. Josip Stadler, koji je uvelike bio upućen na franjevce, budući da su oni bili jedini dušobrižnici u Bosni i da su držali sve župe u njoj.

Odnosi između biskupa i franjevaca nisu uvijek bili korektni, skladni i ljubazni, a pogotovo ne uzorni. Bilo je među njima puno neslaganja, uzajamnog optuživanja i sporova, kako u neposrednim kontaktima i korespondenciji, tako i pred vrhovnom upravom franjevačkog reda i pred najvišom crkvenom vlašću, Svetom Stolicom.

U prošlosti se puno pisalo o odnosima nadbiskupa Stadlera i franjevaca, ali su ti napisi bili većinom jednostrani, a time i nepotpuni i neobjektivni. Neki događaji, činjenice i zbilje su prešućivane, a druge pak naglašavane i uveličavane. Novost ove knjige je upravo u tome što kuša što iscrpnije predočiti činjenično stanje ne ulazeći u njegovo komentiranje i ocjenjivanje i pri tom se oslanja gotovo isključivo na izvornu građu, od koje je većina arhivske naravi i neobjavljena.

Knjiga ima šest poglavlja. Prvo poglavlje govori o problemu župa u Bosni i njihovoj raspodjeli između franjevaca i svjetovnog klera. Drugo poglavlje se bavi postavljanjem franjevaca na dušobrižničke službe i uklanjanjem s njih. Treće poglavlje obrađuje sporove i pitanja vezana za materijalna dobra. U četvrtom poglavlju riječ je o sekularizaciji franjevaca u vrijeme nadbiskupa Stadlera. O uzajamnim optuživanjima u tisku i neslaganju na političkom planu govori peto poglavlje. I konačno, šesto poglavlje pokazuje drugo lice tih odnosa, tj. govori o međusobnom uvažavanju i sporazumijevanju ovih dviju strana.

O AUTORU

Fra Velimir Blažević je rođen 9. svibnja 1936. u Dragočaju - Stranjani kod Banja Luke. Završio gimnaziju u Visokom, filozofsko-teološki studij u Sarajevu, a kanonsko pravo na Pravnom fakultetu Papisnkog Ateneuma Antonianum u Rimu, gdje je i doktorirao tezom: Sabori i sinode održavani na području Jugoslavije. Član je franjevačkog reda od 1954., a za svećenika je zaređen 1962.

Od 1966. do 2000. god. predaje kanonsko pravo na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Napisao veći broj članaka i studija iz kanonskog prava, osobito ženidbenog i redovničkog, i objavio ih u časopisima: Dobri Pastir, Nova et Vetera, Bogoslovska Smotra, Bosna Franciskana, zatim u glasilima Bosna Srebrena i Vrhbosna. Napisao ili priredio slijedeće knjige: Mješovite ženidbe u pravu Katoličke crkve, Služenje miru, Papa Ivan Pavao II. istinski prijatelj Bosne i Katolička crkva i rat u Bosni i Hercegovini.Živi u franjevačkom samostanu na Petrićevcu kod Banja Luke.